Smatram da je televizija vrlo edukativna. Svaki put kada neko upali televizor, ja odem u drugu sobu i čitam knjigu.
Smatram da je televizija vrlo edukativna. Svaki put kada neko upali televizor, ja odem u drugu sobu i čitam knjigu.
Dobar život je inspirisan ljubavlju i vođen znanjem.
Oni koji nikada nisu osetili duboku intimnost i intenzivno prijateljstvo uzajamne ljubavi, propustili su najbolju stvar koju život pruža.
Nikada ne znaš kakav je život, dok ga ne proživiš.
Od svih oblika opreznosti, opreznost u ljubavi je možda najpogubnija za istinsku sreću.
Nikada ne bih umro za svoja ubeđenja, jer možda nisam u pravu.
Zadovoljstvo rada je otvoreno za svakoga ko može da stekne neku specijalizovanu veštinu, pod uslovom da može da se zadovolji praktikovanjem svoje veštine ne zahtevajući opšti aplauz.
Čini se da je sudbina idealista da dobiju ono za šta su se borili u obliku koji uništava njihove ideale.
Brak je divna institucija… ali ko još želi da živi u instituciji?
Misli su senke naših osećanja – uvek mračnije, praznije i jednostavnije.
Dosada je glavni problem moralista, jer je polovina grehova čovečanstva izazvana strahom od nje.
Postoje stvari za koje vredi umreti, ali nijedna za koju vredi ubiti.
Nije uvreda ako te neko nazove imenom za koje on misli da je ružno. To ti samo pokazuje koliko je jadna ta osoba, ne povređuje te.
Ekstremne nade se rađaju iz ekstremne bede.
Prezir prema sreći je obično prezir prema sreći drugih ljudi, i elegantna maska za mržnju ljudske rase.
Religije koje osuđuju zadovoljsto čula, nagone čoveka da traži zadovoljstvo moći. Moć je bila porok isposnika tokom istorije.
U ovom društvu podjednako patimo svi, i žene i muškarci, samo su uloge podeljene, i to otprilike ovako: Kad mi patimo zbog žena to je gotovo redovno zbog toga što žene nisu onakve kakve bismo želeli da budu. Kad žene pate zbog nas, to je uvek stoga što smo mi ovakvi kakvi jesmo.
Boj se ovna, boj se govna, a kad ću živjeti?
Gubiti je strašno samo tako dugo dok se ne izgubi sve, jer gubiti malo donosi žalost i suze, i dok god možemo na preostalom meriti veličinu izgubljenog teško nam je, ali kada jednom izgubimo sve onda osetimo lakoću za koju nemamo imena, jer to je lakoća prevelikog bola.
I u mislima i u osećenjima, iako je vreme stvarno, shvatiti nevažnost vremena je put ka mudrosti.