Strah je glavni izvor sujeverja i jedan od glavnih izvora okrutnosti. Pobediti strah je početak mudrosti.
Strah je glavni izvor sujeverja i jedan od glavnih izvora okrutnosti. Pobediti strah je početak mudrosti.
Čim možemo nekom čoveku da kažemo jasno i otvoreno da nas je uvredio i da navedemo posve određeno čime je to i kada učinio, to znači da smo mu uvredu oprostili ili smo spremni da to učinimo. Muka je dok uvredu nosimo ćutke u sebi.
Životna snaga jednog čoveka meri se, pored ostalog, i njegovom sposobnošću zaboravljanja.
Ni čoveku, ni svetini, ni naciji, ne može se verovati da će postupati humano ili misliti razumno pod uticajem velikog straha.
Život je kratak, prekrši pravila. Brzo praštaj, ljubi polako. Voli iskreno. Smej se nekontrolisano i nikada ne žali za nečim što ti mami osmeh na lice.
Ako govoriš istinu, nema potrebe da pamtiš šta si rekao.
Jednog jutra sam ubio slona u pidžami. Kako je dospeo u moju pidžamu nikada neću saznati.
U svim stvarima je zdravo povremeno staviti znak pitanja na stvari koje ste dugo uzimali zdravo za gotovo.
Između bojazni da će se nešto desiti i nade da možda ipak neće, ima više prostora nego što se misli. Na tom uskom, tvrdom, golom i mračnom prostoru provode mnogi od nas svoj vek.
Ljudi generalno vide ono što žele da vide i čuju ono što žele da čuju.
Svetite se životu – zaboravom.
Žena stoji, kao kapija, na izlazu kao i na ulazu ovoga sveta.
Da bih mogao da živim sa drugim ljudima, prvo moram da živim sam sa sobom. Jedna stvar koja se ne pridržava pravila većine je čovekova savest.
Činjenje okrutnosti mirne savesti je zadovoljstvo za moraliste. Zato su izmislili pakao.
Pristao bih da živim, ako mora tako biti, među divljacima, u vihoru revolucije ili u bezumnom vrtlogu rata. Na sve bih pristao, samo ne na malograđanski život koji nikad, ni u čemu ne pokazuje veličine ni lepote ni prave radosti, jer je u njemu sve otrovano predrasudama i ukaljano računicom koja se uvlači do najskrovitijih dubina ljudskog života.
Biti čovek, rođen bez svoga znanja i bez svoje volje, bačen u okean postojanja. Morati plivati. Postojati. Nositi identitet. Izdržati atmosferski pritisak svega oko sebe, sve sudare, nepredvidljive i nepredviđene postupke, svoje i tuđe, koji ponajčešće nisu po meri naših snaga. A povrh svega, treba još izdržati i svoju misao o svemu tome. Ukratko: biti čovek.
Činjenica da je neko mišljenje široko rasprostranjeno nije nikakav dokaz da nije potpuno apsurdno.
Nemam nikakve predrasude. Mrzim svakoga podjednako.
U životu je najteže naučiti koji most da pređeš a koji da spališ.
Matematika može da se definiše kao predmet u kome nikada ne znamo o čemu pričamo, ni da li je ono što pričamo istina.