Stvari nikada nisu tako loše kao što izgledaju.
Postoji jedna vrsta ljudi… koji su toliko zauzeti brinući o onom svetu, da nikada ne nauče da žive u ovom.
Nisam volela da čitam, dok se nisam uplašila da bih mogla da ostanem bez toga. Čovek ne voli disanje.
Kada te dete nešto pita, odgovori mu, za ime boga. Ali nemoj da nepotrebno komplikuješ. Deca su deca, ali ona mogu da uoče izbegavanje brže nego odrasli, a izbegavanje im samo stvara zbrku u glavi.
Možeš da biraš prijatelje, ali ne možeš porodicu. Oni su ti i dalje rod bez obzira da li ih priznaješ ili ne. Izgledaš prilično glupo ako ih ne priznaješ.
Ja mislim da postoji samo jedna vrsta ljudi. Ljudi.
Pristojno je razgovarati sa ljudima o onome što ih zanima, ne o onome što tebe zanima.
Psovke su faza kroz koju sva deca prođu, i ta faza prođe kada shvate da time ne privlače pažnju.
Ima neka vrsta ljudi u koje jednostavno moraš da pucaš pre nego što im kažeš zdravo. Čak i tada, nisu vredni potrošenog metka.
Većina ljudi su divni, kada ih konačno vidiš.
Pre nego što vaše dete pogleda u nekog drugog, prvo pogleda u vas. Pokušajte da živite tako da možete da ga pogledate u oči.
Komšije donose cveće sa smrću i voće sa bolešću i neke sitnice u međuvremenu.